Čudesna životna banka

Zamislite da vam svako jutro kada se probudite, jedna banka stavi na račun tačno 86.400 eura. Šta biste vi napravili s tim poklonom?

Međutim, postoje pravila koje se trebate pridržavati a ona glase:

Prvo pravilo glasi: 

• Sve što niste uspjeli potrošiti tokom dana uzima vam se naveče! Ne smijete varati, niti prebaciti novac na neki drugi račun. Imate ga pravo potrošiti isključivo tokom tok istog dana ali ne zaboravite da svako jutro kad otvorite oči banka vam otvara novi račun od novih 86.400 eura za taj dan i tako svaki dan.

Drugo pravilo je: 

• Banka može prekinuti tu ‘Igru’ bez ikakvog upozorenja! U bilo kom trenutku može vas obavijestiti da je sve gotovo i da se račun definitivno zatvara.

Nesumnjivo je da ćete svi, dobijeni novac trošiti na zabavu i kupovinu pokloná onima koje volite. Trudićete se da vam svaki euro donese sreću i zadovoljstvo.

Pa gdje ima takva banka?

Tu čudesnu banku imamo svi mi na našem raspolaganju. To je VRIJEME!

Svako jutro kad se probudimo, naša životna banka nam otvara kredit od 86.400 sekundi života za taj dan do spavanja. Sve što nismo proživjeli toga dana – izgubljeno je. 

Juče je zauvijek prošlo!

I svako sljedeće jutro ta magija se ponavlja. Zato nemojmo zaboraviti nezaobilazno pravilo da banka može zatvoriti naš račun svakog minuta, bez upozorenja. U bilo kom trenutku naš život može stati!

Šta vi radite sa vaših 86.400 sekundi po danu?

 

Kako se otvaraju ogromna vrata

Odluči neki car, zbog nekakvog važnog položaja na dvoru, testirati svoje dvorjane. Okruže ga moćni i mudri ljudi i car im reče:

Imam nedoumicu i zanima me ko mi od vas može pomoći da je riješim. Potom ih odvede do ogromnih vrata i reče im:

Ovo su najveća i najteža vrata u mom carstvu, objasni car. Može li ih neko od vas otvoriti?

Najveći dio prisutnih odmah poče odmahivati glavom u nevjerici. Manji dio koje su dvorjani smatrali mudracima, počeše zagledati vrata izbliza, dodirivati ih i premišljati, ali na kraju svi priznaše da ih ne umiju otvoriti.

Međutim, iz mase iskorači jedan dvorjanin, priđe vratima, poče ih zagledati, opipavati i gurati. Odjednom, povuče ih snažnim trzajem i vrata se otvoriše! Vrata su bila već odškrinuta, ali nisu bila zaključana. Za otvaranje već odškrinutih vrata bilo je potrebno samo samopouzdanje da se to uradi u prisustvu samog cara.

Car objavi: ti ćeš dobiti položaj na dvoru. Nisi se oslonio samo na ono što vidiš. Usudio si se pokušati ono što se u početku činilo nemogućim.

Tako je i u našim životima: mnoga su vrata već odškrinuta, ali se mi pribojavamo da ih do kraja otvorimo. 

Viktor Igo je davno rekao: “Usuditi se, to je cijena napretka!”  

Život je poklon

Bila jednom djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa. Ona je mrzila svakog osim svog voljenog dečka. On je uvijek bio tu za nju. 

Rekla mu je: 'Kad bih samo mogla vidjeti svijet, udala bih se za tebe' 

Jednog dana dogodilo se čudo i netko je donirao par očiju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka.
On je upita: 'Sada kad vidiš svijet, hoćeš li se udati za mene?'
Ona ga pogleda i uoči da je slijep. Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala. Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije udati se za njega.
Njezin momak ode u suzama i nekoliko dana poslije izdiktira joj pismo koje joj je bilo ubrzo uručeno:
'Dobro čuvaj svoje oči, draga moja, jer prije nego što su bile tvoje, te su oči bile moje.'
 

Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira u takvim situacijama. Rijetko se čovjek sjeća kakav je život bio prije, tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.
 

Život je poklon.
 

I danas, prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti.
Prije nego se požališ na svoga dečka ili curu - pomisli na one koji mole Boga da im podari partnera.
I danas, prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.
Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš prijeci vozeći - sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.

Prije nego i pomisliš uperiti prst u nekoga i počneš ga osuđivati, sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan.
Kada te loše misli počnu bacati u depresiju - ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli: 

'Ja sam živ i još sam tu!'

www.uprolazu.com