Snježna pahuljica

Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? 

Upita sjenica golubicu dok su zajedno promatrale kako snijeg polagano pada i stvara bijeli pokrivač.

Ništa, čak i manje od ništa 

Odgovori golubica ne premišljajući previše.

Sad ću ti dokazati da i ona ima svoju težinu.

I sjenica joj ispriča svoju ptičiju dogodovštinu.

Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo da pada snijeg. Nije bilo vjetra, snijeg je mirno i tiho padao. A budući da nisam znala šta raditi pametnije, počela sam da brojim pahuljice koje su se slagale jedna na drugu kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam 3751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3752. pahuljica, grančica na kojoj sam stajala je pukla i morala sam odletjeti.

E sad vidiš da i pahuljica ima svoju težinu – zaključi mudro sjenica.

A golubica, sjećajući se simbolike mira koja se uz nju vezuje, pomisli za sebe i promrsi: 

“Možda nedostaje samo još jedan čovjek pa da cijeli svijet ‘padne’ u mir!”

“Trijumf zla sastoji se i u tome da jedan dobar čovjek ne mrdne ni prstom.”- Edmund Burk 

Dječak i pas

Na ogradi u voćnjaku jedne kuće na kraju grada stajao je natpis:

»Prodajem rasnu štenad«.

Neki je dječak pozvonio, a kad se domaćin pojavio, gurnuo je dečko ruku u džep i rekao:

»Imam dva eura i 37 centa. Mogu li pogledati štence?« 

Čovjek je zviždnuo i iz kućice na kojoj je pisalo »Lady«  izašla je kuja  koju je pratilo petero štenadi. Jedno je malo šepalo.

»Što mu se dogodilo?« - upitao je dječak.

»Veterinar je rekao da ima blago iskrivljenje šape. Vjerojatno će šepati cijelog života.«  

»Kupio bih ga, ako je moguće,« - ponudio je dječak.

Gazda mu ga je htio pokloniti, ali dječak je odgovorio:

 »On je jednako vrijedan kao i drugi, svaki ću tjedan donositi novac dok ne namirim njegovu cijenu.«

»Ali zašto kupuješ bolesna psa? Neće moći trčati s tobom niti ćeš s njim moći u planine!« 

Dječak se sagnuo i zasukao nogavicu da pokaže svoju nogu. Bila je iskrivljena i imala metalnu šipku.

»Znate, ni ja ne mogu trčati, psić treba nekoga tko će ga razumjeti.« 

Izvor: Zanimljivosti u prolazu

Nikada nemojte suditi nikoga

Liječnik je ušao u bolnicu u žurbi, nakon što je pozvan na hitnu operaciju. U žurbi, presvukao se i otišao izravno na kirurgiju. Tamo je naišao na muškarca koji je nestrpljivo hodao gore dolje hodnikom...čekajući liječnika...

Kad je ugledao liječnika, muškarac je viknuo:

"Zašto ste tek sada došli? Trebala Vam je cijela vječnost......život mojeg sina je u opasnosti....Zar nemate nikakav osjećaj odgovornosti? "

Liječnik se nasmijao i rekao:

"Žao mi je, nisam bilo u bolnici, a došao sam najbrže što sam mogao nakon primitka poziva ...... I sada, želim da se smirite, tako da ja mogu raditi svoj posao"

"Smiriti se??????????

Što da je Vaš sin u ovoj sobi sada, biste li se Vi smirili? Da Vaš sin umire,što biste Vi učinili? "-ispitivao je otac bijesno.

Liječnik ponovno se nasmiješio i odgovorio:

"Ja ću reći samo ono što piše Svetoj knjizi:

Iz praha smo nastali i u prah ćemo se vratiti, Blagoslovljeno je ime Božje. 

Liječnici ne mogu produžiti život. Ja sad odgovaram za Vašeg sina,i učinit ću sve što je u mojoj moći"

"Odlični savjeti...osobito kad nismo zabrinuti.....kad se ne radi o vlastitom djetetu.. lako je pametovati" promrmljao je otac.

Operacija je trajala nekoliko sati nakon što je liječnik iz operacijeske sale izašao sretan,

"Hvala bogu!, Vaš sin je spašen!" I ne čekajući odgovor oca ....liječnik produži.. i u prolazu kaže:

"Ako imate bilo kakvih pitanja, pitajte sestru!"

"Zašto je tako arogantan? On nije mogao pričekati nekoliko minuta, da ga pitam par pitanja....da sam predsjednik države..ne bi se sigurno tako ponašao...al..ja sam samo običan čovjek...." komentirao je otac kad je susreo sestra minutu nakon što je liječnik otišao.

Sestra mu je odgovorila sa suzama u očima: 

"Liječnikov sin je umro jučer u prometnoj nesreći.... došao je na operaciju Vašeg sina sa sahrane..... I sad kad je spasio život Vašeg sina , otišao je natrag.. da se dostojanstveno oprosti od svojeg sina posljednji put"

Premda bi svi mi reagirali kao i ovaj čovjek.. osobito kad nam je život djeteta u pitanju....

NIKADA nemojte suditi nikoga, jer nikad ne znate kakav je njihov život i što taj netko prolazi....za sve postoji neki razlog

Život je poklon

Bila jednom djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa. Ona je mrzila svakog osim svog voljenog dečka. On je uvijek bio tu za nju. 

Rekla mu je: 'Kad bih samo mogla vidjeti svijet, udala bih se za tebe' 

Jednog dana dogodilo se čudo i netko je donirao par očiju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka.
On je upita: 'Sada kad vidiš svijet, hoćeš li se udati za mene?'
Ona ga pogleda i uoči da je slijep. Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala. Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije udati se za njega.
Njezin momak ode u suzama i nekoliko dana poslije izdiktira joj pismo koje joj je bilo ubrzo uručeno:
'Dobro čuvaj svoje oči, draga moja, jer prije nego što su bile tvoje, te su oči bile moje.'
 

Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira u takvim situacijama. Rijetko se čovjek sjeća kakav je život bio prije, tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.
 

Život je poklon.
 

I danas, prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti.
Prije nego se požališ na svoga dečka ili curu - pomisli na one koji mole Boga da im podari partnera.
I danas, prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.
Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš prijeci vozeći - sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.

Prije nego i pomisliš uperiti prst u nekoga i počneš ga osuđivati, sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan.
Kada te loše misli počnu bacati u depresiju - ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli: 

'Ja sam živ i još sam tu!'

www.uprolazu.com

 

 

Savršena žena - poučna priča

Studenti počeše da zapitkuju svog profesora:

"Vi ste tako mudri i iskreni. Svi vas poštuju, žele da vas oponašaju i da vas slijede. Ali ipak, sve nas jako zanima jedna stvar, zašto se još uvijek niste oženili?

Profesor, zatečen ovim pitanjem, u početku se snebivao, ali ubrzo poče da se otvara i da priča:

"Vidite, ja sam uvijek tražio Savršenu Ženu!

I u tom traženju, proputovao sam mnogo zemalja. Jednom sam volio jednu prelijepu djevojku. Bila je nevjerovatno, nevjerovatno lijepa. Nijedan muškarac nije mogao da odoli njenoj ljepoti. Ali nažalost, njena duša nije imala takvu ljepotu, pa smo se nakon izvjesnog vremena i razišli.

Poslije toga sam sreo još jednu mladu djevojku. Ona je bila i lijepa i pametna i obrazovana. Ali nažalost, karakteri su nam bili potpuno različiti i morali smo da prekinemo našu vezu.

Vidio sam od tada mnogo predivnih žena, ali ja sam još uvijek tragao za onom svojom Savršenom."

"I šta se desilo, zar niste nikada sreli takvu?

"Jesam. Sreo sam je! Jednoga dana pojavila se baš takva: Savršena Žena – pametna, lijepa, očaravajuća, produhovljena, elegantna, dobra…prostim riječima: samo savršenstvo!"

"I tada ste se oženili?!" – oduševljeno i nestrpljivo uglas upitaše studenti.

"Ne! Na moje veliko razočarenje, ispostavilo se da ona traži SAVRŠENOG MUŠKARCA!!!"


Mnogi traže savršenstvo kod drugih ali ne rade na svom savršenstvu.

Dječak i ograda

Bijaše jednom dječak s veoma lošom naravi. Njegov otac dao mu je punu vreću čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan čavao u ogradu.

Prvog dana dječak je zakucao trideset i sedam (ili čak i više) čavala u ogradu.

Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.

I tako je došao dan, tijekom kojeg cijelog dana nije pobjesnio.

Rekao je to svom ocu, a on mu je odgovorio da svakoga dana u kojem uspije kontrolirati svoje ponašanje, da iz ograde iščupa po jedan čavao. Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju kazati svom ocu da je počupao sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada je rekao: Dobro si to uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.

Verbalna rana je isto toliko bolna kao i tjelesna. Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoj bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.

Važni savjeti iz života

S obzirom da ulazimo u razdoblje promjena slijede tri savjeta, dobivena iskustvom velikih stranih korporacija, kako bismo preživjeli te promjene...

Savjet broj 1.

Sjedi vrana na drvetu, i cijele dane ne radi baš ništa.
Kada je mali zeko ugledao vranu, upita je:
“Mogu li i ja sjediti kao ti i da cijeli dan ne radim ništa ?”
Vrana odgovori: “Naravno, zašto ne.”

I tako zeko sjedne na zemlju ispod vrane odmarati se i da ništa ne radi.
Nakon nekog vremena, iznenada, pojavi se lisica, skoči na zeca... i pojede ga

Pouka priče je:

Da bi sjedio i ne radio ništa...

Moraš sjediti jako, jako visoko !


Savjet broj 2.


Razgovaraju puran i bik :

“Volio bih moći dohvatiti vrh drveta," reče puran, “ali nemam dovoljno snage.”
“Pa, zašto ti ne bi grickao malo moje balege?", odgovori bik.
"Ona je prepuna hranljivih sastojaka."

Puran pojede jednu hrpicu balege i shvati da mu je to stvarno dalo dovoljno snage da se popne na prvu granu drveta. Sljedeći dan, nakon što je pojeo još balege, popeo se na drugu granu. Konačno, nakon dva tjedna, puran je ponosno sjedio na vrhu. Ali, ubrzo ga je ugledao farmer, spretno ga upucao puškom i tako ga skinuo s drveta.


Pouka priče je:

Sranje te možda može dovesti do vrha, ali te ne može održati gore.


Savjet broj 3

Mala ptica je letjela na jug nošena vjetrom. Postalo je jako hladno, ptičica se smrznula i pala na zemlju, na veliko polje. Dok je ležala na zemlji, prišla joj je krava i ispustila nešto balege na nju. Dok je smrznuta ptičica ležala u gomili kravljih govana, shvatila je kako joj je postalo toplo. Balega ju je u stvari otkravila! Ležala je tako topla i sretna, pa je od radosti počela pjevati. Prolazeći tuda, mačka je čula ptičju pjesmu i prišla je to istražiti prateći zvuk, mačka je otkrila pticu ispod gomile kravljih govana, a zatim ju je spretno izvukla i pojela!

Tri su pouke ove priče

1 Nije svatko tko te uvaljuje u govna tvoj neprijatelj.

2 Nije svako tko te iz govana vadi tvoj prijatelj.

3 A kada si u velikim govnima, drži jezik za zubima !

Opraštanje - najveći dar! (poučna priča)

Dr Arun Gandhi, unuk Mahatma Gandhija i osnivač M.K.Gandhi instituta za nenasilje, u svom predavanju 9. lipnja na sveučilištu u Puerto Ricu, podijelio je slijedeću priču kao primjer 'nenasilja kod roditeljstva':

„Imao sa 16 godina i živio sam sa roditeljima na institutu kojeg je osnovao moj otac u Južnoj Africi oko 18 milja izvan Durbana, u središtu šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nismo imali susjeda, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kina.

Jednoga dana me je moj otac upitao da ga odvezem u grad gdje se održavala jednodnevna konferencija na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove kao na primjer odvesti auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra rekao mi je, 'Nađimo se ovdje u 17 sati, i ići ćemo kući zajedno.'

Nakon što sam na brzinu poobavljao sve zadatke otišao sam direktno u nabliže kino. Toliko sam bio zaokupljen dvostrukom filmskom programu u kojemu je glavnu ulogu igrao John Wayne da sam zaboravio na vrijeme. Bilo je već 17:30 kada sam se sjetio. Dok sam otišao u servis i preuzeo auto te odjurio do mjesta gdje smo se otac i ja trebali naći bilo je već 18:00 sati.

Zabrinuto me je priupitao, 'Gdje si do sada?' Bilo me je sram reći da sam gledao vestern film Johna Wayna te sam odgovorio, 'Auto nije bilo gotovo, zato sam trebao čekati.' Nisam znao da je on već zvao servis. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je, 'Nešto nije bilo ispravno u mojem odgoju prema tebi što ti nije dalo dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto autom propješačiti ću 18 milja (29 km) do kuće te putem razmišljati o tome.'

Tako se je on odjenuo i obukao cipele te počeo šetati u smijeru kuće. Već se bilo smrklo, ceste su bile neosvjetljene a put uglavnom nepopločan. Nisam ga mogao napustiti te sam tako pet sati i trideset minuta vozio iza njega promatrajući oca kako prolazi ovu agoniju zbog glupe laži koju sam izrekao. Tada sam čvrsto odlučio da nikada više neću lagati.

Često se sjetim te zgode i pitam se u čudu da me kojim slučajem kaznio na način kako mi kažnjavamo svoju djecu bili uopće bio naučio svoju lekciju. Ne vjerujem da bih. Bio bih kažnjen i malo bih patio te bih ponovo napravio istu stvar. Ali ova jedna lekcija o nenasilju bila je toliko snažna da je ostala svježa u mom sjećanju kao da se dogodila jučer. To je snaga nenasilja.“

„Opraštanje je napuštanje mog prava da te mrzim zbog toga što si me povrijedio.“

Poučna priča: Kako uspjeti...

Jedan mladić bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao 'čistač WC školjki'. Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: "Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti."
On, zbunjen, odgovori da nema kompjutor, pa samim time ni e-mail.
Direktor će na to: "E pa onda mi je žao; ako nemate e-mail, virtualno znači da ne postojite, i ja vas ne mogu zaposliti..."

Mučeni siromah, očajan, izađe iz sjedišta Microsofta, bez ideje što bi mogao raditi sa samo 10 dolara u džepu. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu sa 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital.
Iznenađen i sa entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kući sa 60 dolara.

Tada je shvatio da bi mu taj sistem mogao omogućiti da preživi, pa ga je ujutro počeo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeći uvijek rano ujutro i vraćajući se kući uvijek kasno navečer.

Radeći tako, utrostručavao je i učetvorostručavao kapital svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu kako bi mogao povećavati opseg posla, a kasnije je zamijeni jednim kamiončićem. Radeći tako, u roku od jedne godine, postane vlasnik male flote vlastitih motornih vozila. Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u SAD. U tom trenutku, misleći na budućnost obitelji, odluči osigurati svoj život.

Pozvao je agenta kako bi potpisao policu osiguranja. Agent ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail kako bi mu poslao prospekt osiguranja. Naš čovjek mu odgovori da nema e-mail.
"Baš čudno" prokomentirao je agent osiguranja. "Nemate e-mail a uspjeli ste napraviti imperij. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!"

Čovjek se zamisli, pa odgovori: "... U Microsoftu čisteći WC školjke!!!"


Poruka br. 1: Internet ne rješava sve probleme u životu.

Poruka br. 2: Ako nemaš e-mail, ali radiš puno, možeš svejedno postati milijunaš.

Poruka br. 3: Ako si primio/-la ovu poruku preko e-maila... bliži/-a si čišćenju WC školjki, nego tome da postaneš milijunaš.

Staklenka od kiselih krastavaca i kava

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se staklenke kiselih krastavaca... i kave...

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu staklenku od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je staklenka puna. Složili su se da jeste.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u staklenku. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.
Tada je ponovno upitao studente da li je staklenka puna.
Opet su odgovorili da jeste.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u staklenci. Pitao je još jedanput da li je staklenka puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u staklenku. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali. 'Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, "hoću da shvatite da ova staklenka predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite staklenku pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto vrijedi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom. Nađite vremena za odlazak liječniku. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovno kao da vam je 18. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak."

Jedna od studentica je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. "Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem."

Carevo sjeme

Car je već bio u poodmakloj dobi i znao je da će uskoro trebati izabrati svog nasljednika. Jednog je dana pozvao sve mlade ljude kraljevstva na sastanak.

Tada im je rekao: "Vrijeme je da odstupim sa svog prijestolja i izaberem nasljednika. Odlučio sam izabrati jednog od vas ovdje prisutnih."

I nastavi: "Svakom od vas dat ću po jedno sjeme. Želim da to sjeme posadite, zalijevate i vratite se ovdje točno za godinu dana zajedno s onim što ste iz tog sjemena uzgojili. Tada ću prosuditi i izabrati svog nasljednika."

Mladić Ling primio je sjeme kao i ostali. Vratio se kući i uzbuđeno ispričao majci što se dogodilo. Ona mu je pomogla pronaći posudu te je pažljivo posadio sjeme. Svaki dan ga je zalijevao i pratio je li nešto izraslo.

Nakon tri tjedna, ostali su mladići počeli pripovijedati o svojim biljkama koje uzgajaju. Ling je neprestano bdio nad svojom posudom, ali ništa nije raslo. Prošlo je tri, četiri, pet tjedana, ali napretka nije bilo. Drugi su pripovijedali o svojim biljkama, a Ling se osjećao gubitnikom.

I šest mjeseci je prošlo ali ništa nije izraslo. Vjerovao je da je ubio sjeme. Biljke drugih bile su već velike a on nije imao ništa. Ali, i dalje se nadao.

Nakon godinu dana donijeli su mladići svoje biljke caru da prosudi tko će od njih biti nasljednik.

Ling se potužio majci da ne želi caru nositi praznu posudu, ali majka mu je savjetovala da bude iskren zbog onog što se dogodilo. Osjećao je veliku mučninu u želucu, no znao je da je majka u pravu. Kad je stigao na skup bio je zaprepašten veličinom i vrstama biljaka koje su ostali mladići uzgojili. Spustio je svoju praznu posudu na pod i svi su mu se smijali. Nekoliko njih je osjećalo sažaljenje prema Lingu i reklo mu: “Barem si pokušao”. Kad je car stigao, pozdravio je mladiće i počeo prelaziti prostorijom. Ling se trudio što više sakriti u pozadinu. -"Kako ste velike i lijepe biljke uzgojili," reče car. "Danas će jedan od vas biti imenovan sljedećim carem." Iznenada car spazi Linga i njegovu praznu posudu na podu te naredi straži da mu dovedu tog mladića. Ling je prestrašen pomislio: "Car zna da sam gubitnik! Možda će me zbog toga ubiti!"

Kada se Ling našao pred carem, car ga upita za ime.

- "Ime mi je Ling", odgovori.

Svi su mu se mladići smijali i izrugivali ga. Car ga pogleda i obznani svima: "Čuvajte se svog novog cara! Ime mu je Ling!"

Ling nije mogao vjerovati. Nije mogao uzgojiti ni obično sjeme, kako može biti car?

Tada car reče: "Prije godinu dana dao sam svakom od vas po jedno sjeme. Rekao sam vam da ga uzmete, posadite te uzgojite biljku i donesete je natrag k meni. No, dao sam vam mrtvo sjeme koje ne daje biljku. Svi ste osim Linga donijeli velike biljke. Kad ste otkrili da vaše sjeme neće dati ploda, zamijenili ste ga drugim. Ling je jedini imao dovoljno hrabrosti i iskrenosti donijeti mi zdjelicu s mrtvim sjemenom. Zato će on biti sljedeći car!”