Showing posts with label životna pouka. Show all posts
Showing posts with label životna pouka. Show all posts

Čudesna životna banka

http://poucne-price.blogspot.com.tr/


Zamislite da vam svako jutro kada se probudite, jedna banka stavi na račun tačno 86.400 eura. Šta biste vi napravili s tim poklonom?

Međutim, postoje pravila koje se trebate pridržavati a ona glase:

Prvo pravilo glasi: 
  • Sve što niste uspjeli potrošiti tokom dana uzima vam se naveče! Ne smijete varati, niti prebaciti novac na neki drugi račun. Imate ga pravo potrošiti isključivo tokom tok istog dana ali ne zaboravite da svako jutro kad otvorite oči banka vam otvara novi račun od novih 86.400 eura za taj dan i tako svaki dan.
Drugo pravilo je: 
  • Banka može prekinuti tu ‘Igru’ bez ikakvog upozorenja! U bilo kom trenutku može vas obavijestiti da je sve gotovo i da se račun definitivno zatvara.
Nesumnjivo je da ćete svi, dobijeni novac trošiti na zabavu i kupovinu pokloná onima koje volite. Trudićete se da vam svaki euro donese sreću i zadovoljstvo.

Pa gdje ima takva banka?

Tu čudesnu banku imamo svi mi na našem raspolaganju. To je VRIJEME!

Svako jutro kad se probudimo, naša životna banka nam otvara kredit od 86.400 sekundi života za taj dan do spavanja. Sve što nismo proživjeli toga dana – izgubljeno je. 

Juče je zauvijek prošlo!

I svako sljedeće jutro ta magija se ponavlja. Zato nemojmo zaboraviti nezaobilazno pravilo da banka može zatvoriti naš račun svakog minuta, bez upozorenja. U bilo kom trenutku naš život može stati!

Šta vi radite sa vaših 86.400 sekundi po danu?



 

Netko uvijek pazi na tebe




Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu prelaska dječaka u zrelo doba. Naime, otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju i ostavio ga tu samog! Od dječaka se zahtijevalo da cijelu noć nepomično sjedi na jednom posječenom stablu i ne smije skinuti povez sa očiju sve dok ne osjeti prve zrake sunca na svojemu licu.

Nije smio plakati, niti zvati pomoć.

Kada preživi noć, postat će ČOVJEK.

Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dječacima o svom iskustvu, jer je svaki od njih morao ući u zrelo doba na svoj način. Dječak je naravno bio strašno uplašen. Mogao je oko sebe čuti sve vrste zvukova. Od krikova divljih zvijeri, raznih ptica, pa do udaljenih glasova ljudi koji bi ga isto tako mogli povrijediti ili možda ubiti. A neprestano je osjećao i huk vjetra koji mu je nosio u lice travu i zemlju. Ali ipak mladi indijanac sve je to hrabro podnosio. Znao je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovjek.
Konačno, nakon užasno proživljene noći, izašlo je sunce i on je mogao da skine povez sa očiju.
Tek u tom trenutku mali Cherokee Indijanac otkrio je da je njegov otac sve vrijeme sjedio pored njega na drugom posječenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!

Isto tako ni mi nikad nismo sami. Neko uvijek pazi na nas. 




Snježna pahuljica




Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? 
Upita sjenica golubicu dok su zajedno promatrale kako snijeg polagano pada i stvara bijeli pokrivač.

Ništa, čak i manje od ništa 
Odgovori golubica ne premišljajući previše.

Sad ću ti dokazati da i ona ima svoju težinu.
I sjenica joj ispriča svoju ptičiju dogodovštinu.

Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo da pada snijeg. Nije bilo vjetra, snijeg je mirno i tiho padao. A budući da nisam znala šta raditi pametnije, počela sam da brojim pahuljice koje su se slagale jedna na drugu kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam 3751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3752. pahuljica, grančica na kojoj sam stajala je pukla i morala sam odletjeti.

E sad vidiš da i pahuljica ima svoju težinu – zaključi mudro sjenica.

A golubica, sjećajući se simbolike mira koja se uz nju vezuje, pomisli za sebe i promrsi: 

“Možda nedostaje samo još jedan čovjek pa da cijeli svijet ‘padne’ u mir!”


“Trijumf zla sastoji se i u tome da jedan dobar čovjek ne mrdne ni prstom.”- Edmund Burk 





Dječak i pas



Na ogradi u voćnjaku jedne kuće na kraju grada stajao je natpis:

»Prodajem rasnu štenad«.

Neki je dječak pozvonio, a kad se domaćin pojavio, gurnuo je dečko ruku u džep i rekao:

»Imam dva eura i 37 centa. Mogu li pogledati štence?« 

Čovjek je zviždnuo i iz kućice na kojoj je pisalo »Lady«  izašla je kuja  koju je pratilo petero štenadi. Jedno je malo šepalo.

»Što mu se dogodilo?« - upitao je dječak.

»Veterinar je rekao da ima blago iskrivljenje šape. Vjerojatno će šepati cijelog života.«  

»Kupio bih ga, ako je moguće,« - ponudio je dječak.

Gazda mu ga je htio pokloniti, ali dječak je odgovorio:

 »On je jednako vrijedan kao i drugi, svaki ću tjedan donositi novac dok ne namirim njegovu cijenu.«

»Ali zašto kupuješ bolesna psa? Neće moći trčati s tobom niti ćeš s njim moći u planine!« 

Dječak se sagnuo i zasukao nogavicu da pokaže svoju nogu. Bila je iskrivljena i imala metalnu šipku.

»Znate, ni ja ne mogu trčati, psić treba nekoga tko će ga razumjeti.« 





Dvije glinene posude za vodu


 dvije glinene posude za vodu


U Kini je nosač vode imao dvije velike glinene posude za vodu koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela. Iz oštećene posude voda je curila cijelim putem prema kući.

Cijela posuda bila je ponosna svojim radom jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a oštećena se posuda zbog toga sramila.

Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: 

“Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.”

Nosač joj odgovori: 

“Jesi li primijetila da cvijeće cvate samo na tvojoj strani, ali ne i na strani cijele posude? To je zato što sam znao za tvoj nedostatak i posijao sam cvijeće na tvojoj strani puta.
Svaki si dan ti to cvijeće zalijevala. Već dvije godine berem to čudesno cvijeće koje mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, to me cvijeće ne bi radovalo iz dana u dan.” 


Život je poklon


Bila jednom djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa. Ona je mrzila svakog osim svog voljenog dečka. On je uvijek bio tu za nju. 

Rekla mu je: 'Kad bih samo mogla vidjeti svijet, udala bih se za tebe' 

Jednog dana dogodilo se čudo i netko je donirao par očiju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka.
On je upita: 'Sada kad vidiš svijet, hoćeš li se udati za mene?'
Ona ga pogleda i uoči da je slijep. Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala. Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije udati se za njega.
Njezin momak ode u suzama i nekoliko dana poslije izdiktira joj pismo koje joj je bilo ubrzo uručeno:
'Dobro čuvaj svoje oči, draga moja, jer prije nego što su bile tvoje, te su oči bile moje.'
 
Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira u takvim situacijama. Rijetko se čovjek sjeća kakav je život bio prije, tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.
 
Život je poklon.
 
I danas, prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti.
Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti.
Prije nego se požališ na svoga dečka ili curu - pomisli na one koji mole Boga da im podari partnera.
I danas, prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.
Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.
Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš prijeci vozeći - sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.
Prije nego i pomisliš uperiti prst u nekoga i počneš ga osuđivati, sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan.
Kada te loše misli počnu bacati u depresiju - ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli: 

'Ja sam živ i još sam tu!'